gdje okrenuti sator za molitvu?

Spisak organizacija koje manje ili više aktivno djeluju na Kosovu je doista dugacak. Na tom spisku, pored ostalih, nalaze se i slijedece: Svjetska crkvena služba (CWS), Katolicka služba za pomoc (CRS), Kršcanska djecija fondacija (CCF), Baptisticka svjetska pomoc (BWA), Katolicka zdravstvena misionarska komisija (CMMB), Episkopska crkva-Biskupska fondacija za svjetsku pomoc (PBFWR). Medunarodna katolicka migraciona komisija (ICMC), Fondacija brat bratu, organizacija Srce srcu internacional, Medunarodna pravoslavna kršcanska milost (IOCC), Jezuitska služba za izbjeglice (JRS), Luteranska svjetska pomoc (LWR), Luteranska imigracija i služba za izbjeglice (LIRS), Presbiteranska pomoc u katastrofama (PDA), Vojska spasa (SA), Komitet za pomoc ujedinjenih metodista (UMCOR), Sudnji dan-milost svetaca (LDSC), Svjetska vizija (WW), Reformirani kršcanski svjetski komitet za pomoc (CRWRC), Americka katolicka konferencija (USCC), Hebrejska imigrantska pomoc (HIAS), Americka jevrejska svjetska služba (AJWS), Americki jevrejski distribucioni komitet (AJJDC), ADRA, Americki crveni krst, Internacionalni komitet crvenog krsta, Akcija crkve zjedno (ACT), Britanska metodisticka crkva i još mnoge druge. Cak se i Srpska pravoslavna crkva pominje na listi humanitarnih organizacija koje pružaju pomoc na Kosovu, samo se ne kaže kome. Mnoge od spomenutih organizacija svoje uporište imaju u kršcanskoj ili nekoj drugoj religiji i širenje vjerskih poruka sastavni je dio njihovog djelovanja. Tako na primjer možete procitati da je UMCOR organizacija ujedinjenih metodista koja služi kao "kanal za pružanje milosti njihovog Gospodina gdje god to Božiji ljudi trebaju", s ciljem da se "proširi (!) Kristova ljubav”. Ipak, objašnjavajuci motive svoga prisustva na Kosovu djelatnici koji govore u ime pomenutih organizacija u pravilu se zaustavljaju na uopcenoj retorici o meduljudskoj solidarnosti i uzajamnom pomaganju. No, nekad smo u prilici da i iz ovakvih rijeci izvucemo svojevrsne poruke i moguce neizrecene implikacije.

STOTINE HILJADA MUSLIMANA U “ISCJELITELJSKIM” RUKAMA

Svecenik Jeff Markay, pastor Metodisticke crkve iz Springfilda, nakon što je posjetio izbjeglicke kampove u Makedoniji, dao je izjavu novinaru koji piše za web-stranice Generalnog odbra svjetskih crkava (GBGM) u kojoj kaže: "Više sam nego uvjeren da je uloga Crkve da bude Kristova ruka koja lijeci. Ja vjerujem da mi moramo biti iscjelitelji u ime Krista, bilo da to cinimo kroz molitve, slušanje, intervencije medu razlicitim narodima ili odgodvarajuci na Kristov poziv da pridemo: gladnim, žednim, golim, zatvorenim, izbjeglim, starim, mladim ili nedužnim, a povrijedenim." Svecenik J. Markay nadalje se mogao pohvaliti da je u takve iscjeliteljske ruke dopalo na stotine hiljada muslimana izbjeglica. "Svaki izbjeglica sa kojim smo imali kontakt, preživio je teror, traume i duboke emocionalne i duševne povrede. Neki su doživjeli i post traumatski stresni poremecaj i trebat ce se ukljuciti u individualnu ili pak grupnu terapiju", kaže on i dodaje: "Djeci je takode neophodna mentalna njega. Mnoga su djeca ostala bez roditelja". Nema sumnje da su u takvom stanju izbjeglice okrenute bilo kome od koga može doci pomoc, a terapija bi valjda mogla izgledati i ovako: "Mi, kao kršcani, znamo da Uskrsnoce mora pobijediti. Slušajuci sve te price o preživljenom teroru i gubicima nismo mogli a da ne pomislimo da je Krist još jednom razapet. Zlocin može potrajati, ali smrt i patnje nisu kraj", tvrdi pastor napominjuci pri tom da je uvjeren da ce i kod ovih " slomljenih ljudi koje je bio blagoslovljen upoznati" ugledati "uskrsnoce Kristovo"!

BROJNI KONTRASTI

U kampovima gdje su smještene izbleglice uistinu je svašta moguce. Po svjedocenju metodistickog svecenika metodisti su u tom regionu podigli "mostove medu ljudima i narodima", cak i crkve koje "protivrijece jedna drugoj, ali su se i ovdje našle ujedinjene u istoj misiji". Na novinarsko pitanje ima li u kampovima meduvjerskih nesuglasica, s obzirom na to da su vecina izbjeglica muslimani, svecenik odgovara idilicnim prizorima harmonicnog vjerskog suživota: "Unutar jednog kampa smo zatekli rimokatolike kako podižu šator za molitvu muslimanskim vjernicima!" (Slijedeceg dana je isti srušen i ponovo podignut u pravcu Kible op.a) "Sreli smo i lijecnike iz Izraela kod cijeg smo šatora primijetili crvenu zvijezdu sa Davidove zastave koja se vihorila uzdignuta visoko iznad. Sjecam se da su na Uskrs pomogli rodenje jedne muslimanske bebe. Kontrasti su toliko brojni da se ne mogu ni pobrojati. Siguran sam da se zbog ovakvih vjerskih zbližavanja i Bog smiješi", dodaje pastor Markay. Ostale organizacije slicne ovoj istupaju u javnosti i na Internet stranicama sa gotovo identicnim utiscima i jedino se razlikuju u brojnosti izbjeglica koje su uspjeli zbrinuti. Dobre volje za pomoc, tvrdi se, ne manjka. Ulaganja pojedinih organizacija u ovakve misije uistinu su izdašna, a teško ih je i pobrojati jer svaka ima razlicite kanale finansiranja. Krecu se od nekliko stotina hiljada do na desetine miliona dolara. "O izbjeglicama treba brinuti dugo, jer tamo imaju veoma hladne zime. Pastor Mehmet Sopaj licno se brine za 20-30 porodica", kaže švajcarski biskup Heinrich Bolleter, te traži nove donacije na racun UMCOR-a koji takoder djeluje i u Bosni, gdje ima kancelarije u Zenici, Sarajevu, Gornjem Vakufu, Tuzli, Bihacu, Mostaru, Travniku i Novom Travniku. Ukljuceni su u razne aktivnosti, od ulaganja u poljoprivredna dobra do kulturnog odgoja omladine i rehabilitacije žena!Razvojni program za žene pokrenut je u januaru 1998. u kolektivnom centru Mošcanica s ciljem da "žene ohrabre da uzmu znacajniju i aktivniju ulogu u društvu".

U akciji pomoci kosovskim izbjeglicama ucestvuju i brojne islamske organizacije širom svijeta.